Crna Gora: O masakru Bošnjaka iz Šahovića šuti se 85 godina - 26 January 2010

Punih 85 godina prošlo je od stravičnog zločina nad Bošnjacima u mjestu Šahovići kod Bijelog Polja. Pokolj nad nedužnim muslimanima desio se u noći između 9. i 10. novembra 1924. godine. Prethodno su, 7. novembra, crnogorski komiti ubili Boška Boškovića, načelnika Kolašinskog okruga. Za to ubistvo lažno je optužen muslimanski komita Jusuf Mehonjić, koji se tada nije ni nalazio na tom području.

Tokom sahrane Boškovića donesena je odluka o osveti. Noću između 9. i 10. novembra krenulo je stotine „osvetnika" na muslimanska sela u Šahovićima i Pavinom Polju, koja su dva dana ranije razoružale tadašnje vlasti i pokupile taoce pod izgovorom da su im životi ugroženi. Njih 28 je ubijeno, a ostali su uspjeli da se otkupe.

Danas se pouzdano zna da su Boška Boškovića ubili kolašinski (rovački) komiti. Prema podacima načelnika Pljevaljskog okruga, ubijeno je oko 120 muslimana i zapaljeno oko 45 kuća. Milovan Đilas u knjizi „Besudna zemlja" navodi da je ubijeno više od 350 ljudi i da su izvršena brojna silovanja, kuće popaljene i opljačkane.

Međutim, poznati crnogorski historičar, prof. dr. Šerbo Rastoder, koji je svojim naučnim opusom otkrio brojne strogo čuvane tajne crnogorske historije, za naš list je kazao da drugi izvori navode brojke od najmanje 500 ubijenih i zaklanih, dok je tadašnji reisu-l-ulema Džemaludin Čaušević navodio cifru od više od 1.000 muškaraca, žena i djece koji su stradali.

Prema popisu iz 1921., neposredno prije masakra, na tom području živjelo je 2.755 Bošnjaka i to 1.559 u Pavinom Polju i 1.195 u Šahovićima. Najsvirepiji i najpodmukliji pokolj u Šahovićima uzrokovao je potpuno iseljenje tamošnjeg stanovništva, najvećim dijelom u Tursku. Dio njih naselio se u Pljevljima, Sarajevu i istočnoj Bosni. U tadašnju općinu Gornji Rahić, srez Brčko, naselilo se 140 porodica sa oko 400 članova. Tako su iz Šahovića iseljeni svi Bošnjaci, a naziv mjesta promijenjen je u Tomaševo.

Ovaj pokolj karakterističan je po tome što se dogodio u mirnodopskim uvjetima u tadašnjoj Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca i po tome što niko za njega nije odgovarao. O ovom se događaju, kaže profesor Rastoder, do sada govorilo samo šapatom i o njemu je ostalo malo tragova, zbog čega je za mnoge bio nepoznanica i u samoj Crnoj Gori, jer je dugo bio zavijen velom šutnje i zaborava.

Međutim, zahvaljujući Bošnjačkom savjetu Crne Gore, na čijem je čelu upravo Rastoder, te Islamskom kulturnom centru Sandžaka, prvi put je o ovom zločinu javno progovoreno na skupu u Bijelom Polju. Prema Rastoderovim riječima, poslije te tribine javilo se više ljudi, uglavnom Crnogoraca, koji su ponudili nove izvore o tom događaju.

Očeva sramota

U knjizi „Besudna zemlja" Đilas je opisao ovaj pokolj u kojem je učestvovao i njegov otac Nikola Đilas. Otac mu je priznao kako se sve to dešavalo.

- Čak se i većina učesnika iz tog pohoda stiđela onog što se dogodilo i što su činjeli. Ali - činjeli su. I moj otac, koji nije bio sklon surovostima, nerado je pričao o svemu tome. I on je osjećao stid od sudjelovanja u tim zbivanjima, kakav vjerovatno osjećaju, kad se otrijezne, pijanci poslije izvršenih nedjela... Osuđivali smo oca što se i on poveo za gomilom, mada u pokolju nije učestvovao kao bivši oficir, nije mogao izostati iza svojih kolega i svojih bivših vojnika, a da ne bude osramoćen..." - napisao je Đilas o zločinima nad Bošnjacima.