Izraelski ekonomisti su ove sedmice otkrili kako je Izrael tokom zadnja četiri desetljeća palestinskim radnicima koji rade u Izraelu otuđio najmanje 2,25 milijardi dolara i to odbijanjem od plaća koje je službeno namijenjeno za socijalna davanja na koja palestinski radnici nikada nisu imali pravo.
Izvještaj nazvan 'Državna pljačka' navodi kako se oduzimanje novca od Palestinaca nastavilo i nakon uspostave Palestinske samouprave 1994. kada je dio novca trebao biti usmjeren na specijalni fond za radnike.
Nakon nedavne uspostave 'ekonomskog mira', koji je olakšao ulazak Palestinaca u Izrael, oko 50 hiljada Palestinaca sa Zapadne obale počelo je raditi u Izraelu no od njihovih se plaća i dalje odbija isti 'namet'. U toj prevari, prema izvještaju, sudjeluje i Histadrut, izraelska sindikalna federacija koja palestinskim radnicima redovito naplaćuje mjesečnu članarinu iako Palestinci nemaju pravo na članstvo u toj organizaciji, a ona ih ne predstavlja u pokušajima ostvarivanja radničkih prava.
"To je čist primjer pljačke Palestinaca. Izrael nema opravdanje za nevraćanje oduzetih sredstava palestinskim radnicima", rekao je Shir Hever, jeruzalemski ekonomist i suautor izvještaja za The National.
Četiri desetljeća legalne pljačke
Proces odbijanja od plaća palestinskih radnika traje od 1970. kada su Palestinci u većem broju počeli tražiti posao u Izraelu koji je tri godine ranije počeo okupaciju palestinskih teritorija. Uobičajeno se odbijalo oko petine plaće, a ta sredstva su bila namijenjena za mirovine, naknade za nezaposlene, invalide i djecu, sindikalne članarine, zdravstveno osiguranje i druge izdatke za socijalu. No, u praksi to je izgledalo potpuno drugačije, navode ekonomisti. Radnicima su sredstva bila dostupna samo u slučaju ozljeda na radu ili stečaja poslodavca.
Izvještaj, koji su sastavile dvije organizacije za zaštitu ljudskih prava - Alternative Information Centre i Kav La'Oved, navodi kako je palestinskim radnicima natrag isplaćeno tek osam posto sredstava dok je ostatak prebačen na račune izraelskog ministarstva financija.
Jedini Palestinci koji su uspjeli dobiti barem dio sredstava koja im pripadaju bili su uzgajivači cvijeća koji su putem sindikata uspjeli dobiti sudski spor te im je 1991. isplaćeno oko 1,5 miliona dolara. Time je postavljen presedan prema kojem i svi ostali radnici imaju pravo na sudu zahtijevati povrat svog novca, naglašavaju ekonomisti.
Prenamjena za "infrastrukturne programe"
Nameti su trebali biti smanjeni nakon procesa iz Osla kada je Izrael prihvatio uvesti 'izjednačavajući porez' iz kojega bi se sredstva uložila u fond za radnike. No, 2003. objavljeno je kako je jedva desetina novca od novog poreza zaista dospjela u fond. Izraelske vlasti objavile su kako je umjesto uplaćivanja u fond većina sredstava prebačena na izraelsku vojsku za potrebe "infrastrukturnih programa" na palestinskim teritorijima. Iz Kav La'Oveda su izjavili kako je vrlo vjerojatno da su sredstva oduzeta palestinskim radnicima, kao u nekoj bolesnoj ironičnoj igri, u stvari upotrijebljena za izgradnju ilegalnih židovskih naselja na palestinskim teritorijima.
U izvještaju je zabilježeno još grotesknih primjera, poput onoga da je dio sredstava korišten za nabavu vojne opreme koja je, između ostaloga, korištena u prošlogodišnjem izraelskom napadu na Gazu.
Sindikalna federacija Histadrut je, osim naplaćivanja članarina, sudjelovala i u drugim oblicima otuđivanja novca palestinskim radnicima, ništa manje ironičnima od onih koje su obavljene pod patronatom ministarstva financija i vojske. Oni su naime tokom 1990., u dogovoru s izraelskim građevinarima, zatražili da palestinski radnici plaćaju dodatnih 2 posto poreza od čega se trebalo financirati osposobljavanje novih židovskih imigranata koji su u Izrael pristizali većinom iz bivšeg SSSR-a. To je drugim riječima značilo da su sredstva oduzimana od plaća palestinskih radnika iskorištena kako bi se osposobili i zaposlili radnici koji će njih zamijeniti, dakle svojim su radom, uz posredovanje države, plaćali svoje otkaze.
Izraelsko ministarstvo financija izvješćtajje očekivano ocijenilo netačnim, a Histadrut koja je duboko upletena u ovaj slučaj 'legalne pljačke', izjavila je kako se radi o lažima. No, niti ministarstvo niti sindikalna federacija nisu ponudili nikakve argumente kojima bi se dokazalo da su izvještaji netačni, ali vladin ured za plaće na kraju je, pritisnut curenjem podataka iz vlastitih redova, indirektno ipak priznao da je "barem dio izvještaja tačan".
