Nakon što su Adem i Havva, sišli na prostranu Zemlju, poželjeli su vidjeti svoju djecu i svoje potomstvo kako ide po njoj, kako jedu od onoga čime ih Allah opskrbljava i kako ulažu napor u obrađivanju tog novog boravišta. Allahovom voljom mati je rodila djecu. Prvi put rodila je sina Kabila i njegovu sestru. Drugi put rodila je Habila i njegovu sestru...

Dugo je Adem tumarao mrakom, borio se sa teškoćama na Zemlji, po cijenu vlastitog života. A bio je zahvalan svom Gospodaru i vjerovao da sve što mu se dešava ima neku mudrost. Puno se kajao i u Gospodara svoga uzdao. Jednom ugleda kako se javlja dan. Ushićen, ustao je klanjati namaz. Kad je predao selam na lijevu stranu ugledao je Havu kako sjedi. Mjesto sastanka bilo je na Arefatu – spoznaja, upoznavanje, po čemu je ovo mjesto i dobilo ime, jer su se tu upoznali Adem, a.s., i h. Hava na dunjaluku. Ova dva rekata su današnji sabah namaz...

U mjesecu sevalu, desete godine poslanstva, izadje Resulullah, sallallahu 'alejhi we sellem, iz Mekke i ode u Taif. Taif je grad udaljen od Mekke oko sezdeset milja. Ovu razdaljinu je Resulullah, sallallahu 'alejhi we sellem, presao pjesice. S njim je na put krenuo i njegov oslobodjeni rob Zejd b. Haris...

Najodabraniji poslanik, Muhammed s.a.w.s., rodjen je u Mekki, u zoru ponedjeljka, 9. rebiul-evela, prve godine od "Dogadjaja sa slonom".

Kad je Amina donijela djecaka na svijet, pozvala je njegovog djeda Abdul-Muttaliba da mu saopci radosnu vijest. On ga, sav radostan, uze u narucje i odnese u Kabu. Tu se pomolio Allahu, zahvalio Mu na unuku i dao mu ime Muhammed. Obrezivanje je uradjeno sedmi dan po rodjenju, kako je, inace, bio obicaj kod Arapa. Prva zena koja ga je zadojila poslije majke, bila je Suvejba, sticenica Ebu-Leheba, koja je imala musko dojence...

Rekao je Muhammed s.a.w.s.: "Allah je stvorio stvorenja, a meni dao da budem porijeklom od najbolje loze, najboljeg plemena i najbolje kuce. Ja sam, dakle, najbolji - i po osobinama, i po porijeklu." (Tirmizi)

"I stanovnici Hidzra su poslanike laznim smatrali. (Al-Higr, 80.) Stanovnici Hidzra su, dakle, narod Salihov - Semud. Stanovali su u Medainu Salih - Hidzru podrucju oko 380 km sjeverozapadno od Medine. Naslijedili su umjece gradevinarsntva od naroda Ad. Kuce su po vrhovima brda gradili.

Ejub, a.s. je jedan od poslanika koga Allah, dz.s. navodi ljudima kao primjer i uzor strpljivosti. On je sin Mevsa sin Raziha sin El-Isa sin Ishaka sin Ibrahima a.s. Ejub je potomak Ishakov od koga svi kasniji poslanici vode porijeklo, osim Muhammeda, s.a.v.s. koji je jedini poslanik od Ismailovog potomstva.

Mu'džiza mu odagnala brigu i tugu

Imam Ahmed zabilježio je predaju od Enesa ibn Malika u kojoj stoji: ''Jedne prilike je došao melek Džibril, a.s., kod Muhammeda, s.a.v.s., dok je on sjedio tužan i potišten zbog ezijećenja i napada od strane idolopoklonika. Vidjevši ga u takvom stanju Džibril ga je upitao: ''Šta ti je?'' Poslanik, s.a.v.s., je odgovorio: ''Mušrici su me napali i uradili sa mnom to i to.'' Nakon toga ga je melek Džibril upitao: ''Želiš li da vidiš jasan znak, tj. mu'džizu, pa da...

Mu'džize posljednjeg Allahovog Poslanika, s.a.v.s.
Dvojica mušrika, Amir ibn Tufejl i Erbede ibn Kajs, smišljali su plan kako da ubiju Muhammeda, s.a.v.s. Prije odlaska kod Poslanika, s.a.v.s., Amir je rekao Erbedu: ''Kada dođemo kod Muhammeda, ja ću ga svojim tijelom zakloniti, a ti izvuci sablju i udaraj ga po glavi dok ga ne usmrtiš.'' Erbed se složio sa prijedlogom i krenuli su da ostvare svoje prljave namjere. Kad su došli kod Muhammeda, s.a.v.s., Amir ibn Tufejl je rekao: ''O Muhammede, šta mi nudiš ukoliko bih ja primio islam?'' Poslanik, s.a.v.s., mu je odgovorio:

Mu’dziza sa dzinnom
Sulejman, a.s., kao sto mu je bio i obicaj, izade i ode u Bejtu-l-Makdis dok je napolju puhao jak vjetar. Tamo proboravi, obozavajuci Allaha, dz.s, u svom mihrabu sve do pola noci. Kada je htio da se vrati, ukaza mu se Allahovo, dz.s., svjetlo i on osjeti kako mu dusu prelise svjetlosne zrake. Njegov se jezik pokrenu a usne prosaptase: "Daruj mi vlast kakvu niko, osim mene, nece imati! Ti uistinu, bogato darujes.” (Sad, 35)