Crna Gora: O masakru Bošnjaka iz Šahovića šuti se 85 godina
Nedjelja, 27 Prosinac 2009 10:00
edin
Punih
85 godina prošlo je od stravičnog zločina nad Bošnjacima u mjestu
Šahovići kod Bijelog Polja. Pokolj nad nedužnim muslimanima desio se u
noći između 9. i 10. novembra 1924. godine. Prethodno su, 7. novembra,
crnogorski komiti ubili Boška Boškovića, načelnika Kolašinskog okruga.
Za to ubistvo lažno je optužen muslimanski komita Jusuf Mehonjić, koji
se tada nije ni nalazio na tom području. Ugroženi životi Tokom
sahrane Boškovića donesena je odluka o osveti. Noću između 9. i 10.
novembra krenulo je stotine „osvetnika" na muslimanska sela u
Šahovićima i Pavinom Polju, koja su dva dana ranije razoružale tadašnje
vlasti i pokupile taoce pod izgovorom da su im životi ugroženi. Njih 28
je ubijeno, a ostali su uspjeli da se otkupe. Danas
se pouzdano zna da su Boška Boškovića ubili kolašinski (rovački)
komiti. Prema podacima načelnika Pljevaljskog okruga, ubijeno je oko
120 muslimana i zapaljeno oko 45 kuća. Milovan Đilas u knjizi „Besudna
zemlja" navodi da je ubijeno više od 350 ljudi i da su izvršena brojna
silovanja, kuće popaljene i opljačkane. Međutim,
poznati crnogorski historičar, prof. dr. Šerbo Rastoder, koji je svojim
naučnim opusom otkrio brojne strogo čuvane tajne crnogorske historije,
za naš list je kazao da drugi izvori navode brojke od najmanje 500
ubijenih i zaklanih, dok je tadašnji reisu-l-ulema Džemaludin Čaušević
navodio cifru od više od 1.000 muškaraca, žena i djece koji su stradali. Prema
popisu iz 1921., neposredno prije masakra, na tom području živjelo je
2.755 Bošnjaka i to 1.559 u Pavinom Polju i 1.195 u Šahovićima.
Najsvirepiji i najpodmukliji pokolj u Šahovićima uzrokovao je potpuno
iseljenje tamošnjeg stanovništva, najvećim dijelom u Tursku. Dio njih
naselio se u Pljevljima, Sarajevu i istočnoj Bosni. U tadašnju općinu
Gornji Rahić, srez Brčko, naselilo se 140 porodica sa oko 400 članova.
Tako su iz Šahovića iseljeni svi Bošnjaci, a naziv mjesta promijenjen
je u Tomaševo. Ovaj
pokolj karakterističan je po tome što se dogodio u mirnodopskim
uvjetima u tadašnjoj Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca i po tome što
niko za njega nije odgovarao. O ovom se događaju, kaže profesor
Rastoder, do sada govorilo samo šapatom i o njemu je ostalo malo
tragova, zbog čega je za mnoge bio nepoznanica i u samoj Crnoj Gori,
jer je dugo bio zavijen velom šutnje i zaborava. Novi izvori Međutim,
zahvaljujući Bošnjačkom savjetu Crne Gore, na čijem je čelu upravo
Rastoder, te Islamskom kulturnom centru Sandžaka, prvi put je o ovom
zločinu javno progovoreno na skupu u Bijelom Polju. Prema Rastoderovim
riječima, poslije te tribine javilo se više ljudi, uglavnom Crnogoraca,
koji su ponudili nove izvore o tom događaju.
Očeva sramota U
knjizi „Besudna zemlja" Đilas je opisao ovaj pokolj u kojem je
učestvovao i njegov otac Nikola Đilas. Otac mu je priznao kako se sve
to dešavalo. -
Čak se i većina učesnika iz tog pohoda stiđela onog što se dogodilo i
što su činjeli. Ali - činjeli su. I moj otac, koji nije bio sklon
surovostima, nerado je pričao o svemu tome. I on je osjećao stid od
sudjelovanja u tim zbivanjima, kakav vjerovatno osjećaju, kad se
otrijezne, pijanci poslije izvršenih nedjela... Osuđivali smo oca što
se i on poveo za gomilom, mada u pokolju nije učestvovao kao bivši
oficir, nije mogao izostati iza svojih kolega i svojih bivših vojnika,
a da ne bude osramoćen..." - napisao je Đilas o zločinima nad
Bošnjacima. (Avaz) |